Nemar i podmetanje

Šumski požari izuzetno retko imaju prirodan uzrok

27.08.2026, 08:39

Veoma mali deo šumskih požara u Nemačkoj nastaje prirodnim putem. Kada se uzrok može utvrditi, najčešće se ispostavi da je reč o ljudskoj nepažnji ili nameri.

Tek oko tri odsto svih požara u šumama ima prirodan uzrok, a to je po pravilu udar groma, kaže Aleksander Lirig (Alexander Lührig), direktor Poljoprivrednog osiguranja Alijanc (Allianz Agrarversicherung).

Najveća nemačka osiguravajuća kuća upozorava da suša značajno povećava rizik od velikih šumskih požara.

"Klimatske promene ne pale šume same od sebe, ali pripremaju gorivi materijal", kaže Lirig pozivajući se na podatke Savezne agencije za poljoprivredu i ishranu (BLE). "A onda vatra bukne brže i jače."

Zvanični podaci za prošlu godinu pokazuju da su tri odsto šumskih požara izazvali prirodni uzroci, uglavnom udari groma.

U skoro polovini slučajeva, odnosno 46 odsto, uzrok požara nije mogao da se razjasni.

Nemar je bio uzrok u 27 odsto slučajeva, a namerno paljenje u 19 odsto.

Ako se posmatraju samo slučajevi u kojima je uzrok utvrđen, 95 odsto šumskih požara izazvao je čovek, objašnjava Lirig. "Tamo gde se uzrok razjasni, gotovo uvek je u pitanju ljudski faktor: cigarete, roštiljanje, logorske vatre ili podmetanje požara."

Požari ovog leta, prema proceni menadžera Alijanca, posledica su niza kriza koje su se nadovezivale tokom više godina.

"Suša stvara idealne uslove za potkornjaka", kaže Lirig. Ti insekti su u prvoj polovini ove decenije prouzrokovali veliku štetu i u više saveznih pokrajina doveli do odumiranja velikih površina pod smrčom.

"Oštećena stabla za sobom ostavljaju mrtvo drvo, dok toplotni stres dovodi do sušenja trava, iglica i drugog sitnog biljnog materijala", objašnjava Lirig.

Tako se na šumskom tlu gomila lako zapaljiv materijal. "Kada potom naiđe sledeći period suše i vrućine, on pogađa već oslabljenu šumu u kojoj ima znatno više gorivog materijala."

Osiguranja se intenzivno bave posledicama klimatskih promena, jer štete od prirodnih katastrofa dugoročno rastu, a kompanije moraju što preciznije da procenjuju svoje rizike.